Osnovna škola Petar Zoranić Stankovci

Život sv. Nikole

Nikola je djetinjstvo proveo sam jer su mu roditelji rano umrli, no to ga nije spriječilo da širi ljubav i dobrotu kuda god bi pošao. Svima pokazuje smisao života, ohrabruje ljude u nevolje čineći ih sretnima i zadovoljnima.

Njegova velika skromnost i dobrota nije ostala nezapažena, pa su mnogi ljudi od njega preuzeli vjeru i hrabrost te je svima bio omiljeni biskup.  Vjeruje se kako je imao i posebne moći, pa je smirivao more zašto je i postao zaštitnik mornara. U svemu je prepoznavao Boga, što ga je činilo izuzetno dobrom osobom.  

Sv. Nikola nosi titulu jednog od najdražih kršćanskih svetaca.  Za njega nije postojalo dobro i loše, već samo dobro čime bi popravio ono manje dobro.

Sv. Nikola umro 6. prosinca 327. godine. Njegovi ostaci i predmeti danas se čuvaju u talijanskim gradu Bariju. Sarkofag se nalazi u Myri, gdje je i preminuo oko 58. godine života,  no tijelo je premiješteno zbog zaštite od turskih osvajanja. Tradicija poklanjanja darova  djeci na 6. prosinac nastala je iz jedne priče odnosno legende.

Legenda o sv. Nikoli

Blizu Sv. Nikole je živio bogat čovjek koji je jednoga dana sve izgubio. Kako nije imao novaca da uda nijednu od svoje tri kćeri, odlučio je za zaradu prodavati njihovu ljepotu. Kada je za to saznao sv. Nikola, zamotao bi zlatnike i bacio ih kroz prozor. Kada bi otac triju kćeri našao novac, uspio je s mirazom udati prvu kćer.

Sljedeći put, Nikola je opet bacio novac za drugu kćer, pa je stari čovjek uspio udati i drugu kćer.

No, kada je Nikola treći put bacio zlatnike, ovaj put kroz dimnjak, oni su upali u čarape koje su se sušile. Upravo zato, danas su čarape i čizmice glavni simboli ovog veselog blagdana.

Također, i Djed Mraz je preuzeo ovu tehniku, pa i on poklone donosi kroz dimnjak.

Još jedna lijepa priča kaže da je sv. Nikola živio u davna vremena u šumi, pored jednog sela gdje su živjela i bogata i siromašna djeca. Bogata su bila jer su imala roditelje koji ih vole, dovoljno hrane i prijatelje. Ali nisu imala igračaka a ni obuće. Samo jedan par čizmica. Ipak su djeca vrijedno svaki dan čistila i pazila svoje čizmice, a na Nikolin imendan bi ih posebno lijepo ulaštila i stavila u prozor.

A Nikola bi navečer prolazio i u svaki prozor u kome je bila lijepa čizmica stavio bi jednostavnu drvenu igračku koju je sam napravio. Ali, godine su prolazile i Nikola je bivao sve stariji. Više na svoj imendan nije mogao ići u selo i donositi igračke, a mame nisu htjele da im djeca budu tužna ako ujutro nađu praznu čizmicu.

I zato je svaka mama u tom malom selu stavila u čizmicu ono što je našla u kući. Kako su bili siromašni, to su bile jabuke, orasi, bomboni zamotani u šarene papiriće. A djeca su se probudila i bila sretna jer su već imala dovoljno igračaka, a slatkiši su ih razveselili.

Iako je glavni zaštitnik djece i pomoraca, on štiti i mnoge druge, poput djevojaka, siromašnih, studenata, farmaceuta, pekara, ribara, zaručnika, putnika i mnogih drugih. Sveti Nikola je uistinu pravi zaštitnik. Bazilika sv. Nikole u Bariju u Italiji je prekrasna i ako ste jedni od obožavatelja ovoga sveca, svakako je morate vidjeti.

Ako ste i sami bili dobri, sigurno nećete dobiti šibu već neke slatke poklončiće i slatkiše koja vam pripreme oni prema kojima ste bili dobri. Kako djecu, sv. Nikola razveseli i one malo starije. Ako ste dijete, ili se još uvijek tako osjećate, razveselite se ovome danu i provedite ga ako ništa drugo, barem pjevušeći.

Ines Marinac